Znamo, da današnji svijet zahtjeva od nas mnogo veće umne sposobnosti, nego što je to bilo pred kojih 30. Godina. Današnji naučni i unjetnički horizonti toliko su se proširili, da njihovo proučavanje ili samo upoznavanje traži jedan sistematizirani rad kroz dulje vremena. Da bismo mogli raditi i živjeti u takvom svijetu trebamo ga i poznavati, pa zato i današnje društvo, u većini slučajeva, traži u svom radu ljude koji imadu neko šire znanje, a takove ljude mi zovemo kulturnim ljudima.

Skautizam još si je u početku svog stvaranja postavio zadaću, da odgaja i pripravlja buduće ljude, koji će biti sposobni za život. Nije mi poznato, kako je on tu zadaću rješavao u prošlim vremenima. Kroz nekoliko zadnjih godina promatrao sam cjelokupni skautski rad, i došao sam do zaključka, da on tu zadaću ne rješava dovoljno. Ne slažem se s njim, ako on smatra da će ljude pripremiti za život na taj način, sto će ih naućiti vezati čvorove, točno dolaziti na sastanke, pružati prvu pomoć, i sve ono što je s time u vezi. Ipak se je u posljednje vrijeme u našem stegu, uvidjelo, da treba skautskom radu nešto dodati, kako bi on postao savremeniji. Ne znam da li je do toga došlo svijesno ili potsvijesno. Na tome se je prilično mnogo radilo, ali se nije mnogo uradilo. Mnogo se je truda u to uložilo, ali je glavna svrha promašena (Noskabi, knjižnica, kulturna predavanja, listovi.) Razlog je taj, što se nije radilo po nekom planu, nego tek od vremena do vremena. Mislim da su time ipak neki pokazali put kojim bi skautizam trebao poći. Skautizam bi trebao jednu obnovu, ne promjenu, tj. trebalo bi obnoviti skautski rad i skautsku literaturu. To bi se u prvom redu sprovelo u starijim vodovima, a tek u manjoj mjeri u vodovima s mlađim članovima. Mnogo puta