Jutro je! Divno jutro, kakvo može biti samo na našem plavom Jadranu.
U logoru tišina koju prekida zujanje svilibuba i šum morskih valova koji udaraju o obalu.
Pogledam na "lokot". Pola sedam je. Izvučem se iz mog šatora, kojeg su neki zlobnici nazvali "pasja kućica", pogledam oko sebe i vidim, da se nisam prvi ustao jer su me neki pretekli.
Dežurni vod već sprema vatru za mlijeko. Sprema se kakao.
U 3/4 7 bili smo već skoro svi budni osim trubača. Jer jasno je da trubače treba uvijek buditi i istjerati iz šatora.
Uzmem ručnik i sapun, pa krenem na obalu, da se operem.
"Gringo", veli jedan klinac.
"Zašto" upitam ga ja.
"Pa kaj si zel sapun, tak i tak ti se ne pjeni u morskoj vodi", odgovori mi on i otrči smijući niz brijeg do mora na kupanje. Ostavljam sapun u šatoru i trčim za njim.
Okupam se i operem, a zatim uredim svoju "pasju kućicu" za smotru.
Obavlja se smotra, svako stoji mirno pred svojim šatorom, dok traje ista.
Po svršetku smotre idemo na zajutrak, a zatim