Crtice sa jednog mojeg vodnog sastanka

Ja sam vodnik! Da sam loš vodnik sumnjam, ali da nisam dobar znam. Dali sam tome samo je kriv ili su možda i drugi neznam.- Pokušaću da Vam vjerno opišem neke crtice sa jednog mojeg vodnog sastanka.---

Petak je! Ujutro sam u školi. Trčim za vrijeme odmora da obavijestim dečke još zadnji put prije sastanka, da dođu. Kojeg god sretnem, dobivam isti odgovor: "Je došel bum sigurno." Poslije škole idući putem, sretne me jedan i konačno me uvjeri da će svi doći, osim jednog, koji je bolestan. Poslije podne pregledavam još jednom moj program i uvježbavam ga. Odlazim u prostorije gdje održavamo sastanke.

Pola sata prije određenog vremena listam neke novine i čekam još četvrt sata! Postajem pomalo nervozan. Što ako nitko ne dođe! "Nemoguće," mislim u sebi "ta prije podne sam ih vidio i rekli su da će doći sigurno." Konačno jedan dođe. Meni kao da je spao neki teret sa leđa, makar je samo jedan. "Bolje išta nego ništa", pomislih nekako radosno u sebi. Za kratko vrijeme dolazi još jedan. Ali sada sam nekako tužan. Od šestorice samo trojica. Kad me jedan upita gdje su drugi, jedva mu odgovorih: "Pa doći će, još je rano." Pogledam na sat. Vreme je! Otvorim usta da kažem mirno kad zazvoni zvonce. Pojavi se četvrti sav zadihan. Sa neprikrivenom radošću odgovaram na njegov pozdrav. Sastanak je počeo. -

Od šestorice prisutna samo četvorica. Jedan je bolestan, ispričano! Pitam za drugog. "Je on radije igra nogomet nego da dolazi na sastanke", veli jedan. Ja sam razočaran! Zašto