Duša Baden Powella bila je profinjena i nije se zadovoljavala onim malim zadovoljstvima, što nam ih svakidašnji život pruža. Gledao je on svijet, i mnogo toga je uočio. Upoznao je omladinu, kao faktor, na čijim leđima leži budučnost svijeta. Gledao je tu omladinu, i vidio, kako se ona slabo pripravlja, da primi na sebe ovu veliku i tešku dužnost. I u duši osnivača rađala se misao: treba omladinu skrenuti na pravi put, pokazati joj kako da živi, da bude što bolje pripravna za budućnost, za dugu i tešku budućnost, koja je očekuje.

Jedna misao bodrila ga je: "Učini nešto! Ti to možeš, ti to moraš! Dužnost ti je to pred ljudima, Bogom i samim sobom..." Druga misao bila je mirnija, flegmatična: "Šta Te briga!..." govorila je, "Kako je bilo do sada, bit će i odsada..." No Robert je odlučio. Prihvatio je ono, što mu je prva misao rekla. "Stvoriti omladinu pripravnu, hrabru, veselu i dobru" bilo mu je geslo.

"Well, hajdemo na posao!.." rekao je Baden Powell i osnovao Skautizam.