čekanja i sanjarenja? --- Došao je Danko.

"Zdravo Mito." Još mu nisam ni odgovorio a već se stvorio kraj njega Đoni i saopštio mu radosnu vijest: "Došlo bu odobrenje od Banovine!" U prvi mah Danku prelijeti preko lica smiješak, ali se časak zatim izgubi. "A ako zabrane" odgovara on Đoniju i sjeda kraj mene, "kaj bu onda?". “Pa ", konačno prekine Danko nastalu šutnju, "neka nam i zabrane, barem ćemo znati na čemu smo!"

"Pa tako je" veli tiho Đoni i odlazi. Danko šuti. Uvjeren sam da je i on gledao pred sobom onu sliku koju sam i ja vidio. Pogotovo kad mi je rekao: "Trebalo bi otići do Vašeg direktora, pa se snjim malo razgovarati."

Nastojim čitati knjigu ali ne mogu. Moje misli se stalno vraćaju na Đonijevu vijest. Ah, kako mi željno očekujemo to odobrenje. Kao ozebli sunce. Mi bez njega nemožemo ništa većega poduzeti, a njega nema pa nema. Nego naprotiv došla je naredba kojom se zabranjuje učenicima biti član bilo kojeg društva osim par nabrojenih među kojima nas nema. Dakle još gore nego što je prije bilo.

Mi koji ćekamo već više od godinu dana nismo jos ništa dočekali. Ali mi ostajemo skauti kao što smo bili i do sada i čekaćemo kao što smo i do sada, jer ono što je pravo mora doći pa makar kada.

                                        Dimitrije Ciljević

                                        vodnik "Galeba"