Za vas vodnike - vođe i čoporovođe!

Djeca su lovci. Divljač, koju love, to je svijet u kom žive, u njegovim velikim i malim pojavama. Ona u svom lovu gone divljač po svim zakutcima i rupama života, nadajući se, da će pronaći nešto lijepoga, njima do sada nepoznatoga. U tome se ona nikada ne zasićuju, uvijek pronalaze neke nepoznanice, neke tajne, i to je njihova glavna težnja za upoznavanjem svoje okoline i samoga sebe. Od svega onoga, što im okolina pruža, stvaraju si djeca predočbe, pojmove i tako se formira njihov duh. Kvalitet onoga što djeca primaju, kao i način kojim im se pruža, različito na njih djeluje. O tome mi saučesnici u odgajanju djece, mi mali pedagozi, vodnici i vođe, moramo razmišljati. Jer o našem shvaćanju ozbiljnosti toga problema, zavise ti mali lovci, budući ljudi. Kakovi će oni biti za deset godina, kada će proći kroz našu sredinu? Hoće li biti melanholičari, manijaci, ili dendiji, probisvjet, tipični malograđani! Kada počinjemo molaksati u radu sa tim malim lovcima zamislimo si sliku, koja bi ovako izgledala:

- Pred nama su ljudi sposobni u svom radu, shvaćaju život i zadovoljni su sobom. Možda su ovi u svom djetinjstvu imali teških mana, možda su u svom djetinjskom lovu ulovili nešto, što je mutilo njihovo saznanje, ali mi smo to promatrali, promišljavali, i ispravljali, i davali im pozitivnog materijala, polagano i mukotrpno. Oni su rasli, živjeli i postali ljudi, koji znadu život tumačiti. Oni nas možda i ne cijene, ne zahvaljuju nam, jer oni sami ne znaju, da smo im mi u njihovoj sreči pomogli.