Skautizam nam daje mogućnost, kojom se možemo približiti djeci i utjecati na njih. Kao mnogi drugi slični sistemi i on je odabrao kao najbolje sredstvo, da se približi djeci i da ju zainteresira, - igru. Bitni sadržaj života djece je upravo igra i svaka je igra stvaralačka igra sa stvarima, stalno iskušavanje snaga. U njoj blisiće budući talenat djeteta, ali isto tako se primjećuju u njoj i mane. I djelomično je naša dužnost, da te pojave riješavamo. Ali kako? Mi nemamo zato literature, nemamo mnogo prakse i iskustva, skoro ničeg nemamo, a ipak smo si postavili zadaću, da to riješavamo. Zar se možda bojimo, da ne možemo na tome raditi, jer nismo spremni, jer smo nesposobni. Sjetimo se, da sada imamo prilike da radimo; mi smo još svježi, mi smo ljudi i imamo razum i posjedujemo sve preduvjete rada. Postavivši si zadaću, da izgrađujemo skautizam, trebamo ga izgraditi, da bude solidan. Kroz našu sredinu prolazi mnoštvo dječjih duhova, nemirnih i znatiželjnih, gledajuć u nama neke ideale. Gutajuć naše misli, negdje duboko u svojoj potsvijesti, sanjare oni o namo, kao o nekim idealnim ljudima, koji ne mogu biti zli, koji ne mogu pogriješiti i koji mnogo, mnogo više znadu od njih. Mi ne smijemo dopustiti, da izgrađujemo kulise, koje će djeci dočaravati skautizam. Kakovo će biti njihovo razočaranje kada će moći, da provire iza tih lijepih, šarenih kulisa? Nakon tolikog vjerovanja u nešto lijepog i čvrstog, iznenadno razočaranje. Zar da i ovi mali nedužni duhovi moraju osjetiti teškoće naših griješaka? Dosada najmanje smo se bavili sa proućavanjem djeteta. Borili smo se sa dobivanjem novih članova, a nismo primjetili, da