Ali brzo zatim hrpa na podu se brzo rasturava, jer se jedan "klinac" dere: "evo Martona."

Zovem brzo vrstu, i međusobno guranje među mojim "jaganjcima" odaje da će skoro zavladati tišina.

Upravo pokušavam da ih izvjestim da je u nedelju četni sastanak, kad jedan upada: "Marton, kaj se bumo igrali danas," ali drugi brzo izrabljuju situaciju, da bi ga munuli u rebra: "Budi kuš kad Marton govori" upućuju ga sa svetačkim licem.

Ali pomalo sastanak dobiva pravi tok i "klinci" se uživljuju u program sastanka. Čak i priču koju im pričam slušaju pažljivo. I sastanak se mirno bliži kraju. Još jedna igra pa je gotovo. - Zovem vrstu, ali "klinci" viču: "Marton daj još jednu igru", ali pošto sam neumoljiv, nastaja stara živost. Peckaju se u vrsti i svaki čas se jedan tuži: "Banda me je vudril " ili "Ovaj se štipa" i sl.

Dajem im voljno, uputivši ih prije da se vladaju pristojno. Pošto su svečano obećali, bacaju se u predsoblje. Tamo je opet graja. Vodi se velika bitka za kapute.

Hodnik pred župom je upravo stvoren za sklizanje, a pošto je ispod na stanu kućepaziteljica, to ona odmah daje izraze svoga zadovoljstva, povodom sklizačke utakmice koju su moji "anđeli" odmah po izlasku organizirali.

Na koncu su svi na ulici. Ali za mene nije sve još gotovo. Sad opet dolazi kućepaziteljica. Da se ne moram vračati iz sobe, ćekam je odmah kod vratiju. Čim je zazvonila, odmah otvaram.