Jedno mišljenje o Skautizmu

Pred nedugo vremena vodio sam jedan vrlo zanimljiv razgovor s jednom osobom o skautizmu. Nabacili^[b] smo mnogo zanimljivih momenata, ali ne mogu opisati sve, jer su neki i suviše slobodni. Budući, da ta osoba gleda na skautizam sa jednog stajališta, koje je malo neobično, to mi se pričinilo prikladnim, da taj razgovor na ovom mjestu iznesem. Od slova da slova moj prikaz nije indentičan sa našim razgovorom, jer pisati u dialogu na ovom mjestu nije najzgodnije, a uostalom sve nisam zabilježio niti zapamtio, jer za sada još ne znam stenografirati. Zato sam, što se tiće konstrukcije sastavka^[c], cijeli razgovor pretvorio u jedan monolog, pazeći pri tome da misli ni u ćemu ne mijenjam. Dakle da započnem, to jest, da naša osoba prikaže svoje misli o skautizmu.

Oko god. 1900. Kapitalizam se naglo počeo širiti. Za nekoliko godina pojavio se skautizam. Ako sada promatramo razvitak kapitalizma i skautizma brzo ćemo doći do ovog zapažanja. Kada je kapitalizam prešao u stadij imperijalizma, u stadij svoje najveće moći, skautizam je nekako istovremeno došao do kulminacije svoje veličine. To je doba poslije Svjetskog rata. Mi znamo, da je kulminacija kapitalističke moći prošla, i da je njena moć daleko od nedavne kulminacije. Danas kapitalizam pomalo, ali ipak sigurno umire. A što je sa skautizmom? Danas i on slabii, i to dosta brzo. Za dvije godine “koliko ga je država iščezlo!” Ova