Prvi dan tečaja

Vozimo se u malom teretnom vagonu bosanske šumske željeznice. Kuda ćemo? Idemo na tečaj za vodje. Na Krivaju.

Mala lokomotiva teško dahće, dok naš vagon veselo poskakuje na tračnicama. ––– Vozimo se već 24 sata, ali nismo umorni. Radoznalo gledamo kraj kojim prolazimo. Divan je. Ogromni stari borovi dostojanstveno stoje, i samo im vršci nestašno trepere na lahoru. Čini mi se da nas dobrohotno promatraju, i svojim nam dubokim šumom, govore: “Dobro došli u naše carstvo djećaci šume. Pozdravljamo Vas.” ––– Ispod nas malena gorska rijeka. Brza i hita kroz stijene. Žuri joj se nekud. Veselo udaraju srebrni vali o kamene njene obale. I oni nam svojim žuborom pričaju nešto. –––

Mala “peglica” polako koći. Skoro smo stigli. Spremajmo se braćo, čujemo glas vođe tečaja. Stigli smo. Vadimo stvari iz vagona, i penjemo se uz mali brežuljak.

Velika nečista livada obraštena papratima, i prenatrpana stvarima napola srušenog logora. Buduće logorište. Hrpa golišavih dječaka pozdravlja nas, i gleda znatiželjno. ––– To su sarajevski i bjelinski skauti, koji su tu prije nas logorovali. Ruše šatore, i deru se kao đavoli. Dok se oni spremaju za odlazak, mi marljivo čistimo livadu. –––––

Poslje ručka opet se pojavljuje mala lokomotiva, i odnosi sobom grlatu hrpu. Radimo marljivo, i